Ovo mišljenje nije namijenjeno (i nije...) dubinskom razmatranju sigurnosti na cestama. To je ispad. Ispad vozača koji je za više od 10 godina samo jednom uhvaćen u prebrzi vožnji. Bez promene moje vožnje – uvek bezbedne i preventivne – osećam da sam na ivici da napredujem na „renkingu kazni“...
Do danas se nikada nisam bojao radara. Sada jesam. Trenutno se radari pojavljuju posvuda i granica između sigurnosti na cestama i inspekcija usmjerenih na “pljačkanje vozača” počinje da postaje sve nejasnija. Postoje apsurdno mala ograničenja brzine i na tim mjestima se inače postavljaju radari. Postoji još jedan problem sa postavljanjem radara bez upozorenja: oni izazivaju neobično ponašanje kod vozača.
Kada se najmanje nadamo, vozači naglo smanjuju brzinu jer postoji radar. Pune kočnice! Ko god to može zaustaviti. Ko ne može…
NEOBIČNO: Kako smanjiti brzinu na lokalitetima… «kao gospodin»
Više primjera. Pokušajte se spustiti akvaduktom Águas Livres brzinom od 60 km/h, tunelom Marquês 50 km/h ili A38 (Costa da Caparica-Almada) sa 70 km/h… nije lako. Naša pažnja je sada bila podeljena između puta i brzinomera. Nije u pitanju potreba za radarima na putevima, već način na koji su postavljeni. Ako u većini slučajeva radari sprječavaju nesreće, u određenim slučajevima (kojima sam već svjedočio) oni također mogu potencijalno doprinijeti njihovom izazivanju.Nedostaje mi vrijeme kada sam znala da je moja odgovorna vožnja (ponekad iznad zakonske granice... da, ko ikada!) bila dovoljna garancija da neću dobiti kaznu kod kuće. Nije više. Nije, jer postoje radari koji su strateški postavljeni na mjestima gdje je lako biti "fotografiran" iznad utvrđene granice.
POGLEDAJTE TAKOĐE: Za 20 godina mnogo se toga promijenilo u sigurnosti automobila. Puno!
Nažalost, politika bezbednosti na putevima u našoj zemlji je napravljena pre svega u jednom smislu: u smislu državnog džepa. Čini se da kriterij varira između efikasne bezbjednosti na putu i takozvanog „lova na kazne“. Dobro je što su nacionalne vlasti imale upola manje elana u održavanju puteva nego u borbi protiv prekoračenja brzine.
Između ostalih primjera, odlazak na IC1 između Alcácera i Grândole trebao nas je sve posramiti. Šteta je.