Poluautonomna vožnja čini vozače rastresenijim i manje sigurnim

Anonim

Osiguravajući institut za sigurnost na putevima (IIHS) u saradnji sa AgeLab-om na MIT-u (Masachusetts Institute of Technology) želio je znati kako pomoćnici u vožnji i poluautonomna vožnja utiču na raspon pažnje vozača.

Odnosno, kako nas naše rastuće povjerenje u ove sisteme čini manje ili više pažljivim na sam čin vožnje. To je zato što, uvijek vrijedi zapamtiti, iako već dozvoljavaju određeni nivo automatizacije (nivo 2 u autonomnoj vožnji), to ne znači da čine automobil potpuno autonomnim (nivo 5), zamjenjujući vozača. Zato se i dalje zovu... pomoćnici.

Da bi se to postiglo, IIHS je procijenio ponašanje 20 vozača tokom mjesec dana, gledajući kako su vozili sa i bez ovih sistema uključenih i bilježeći koliko puta su skinuli obje ruke s volana ili skrenuli pogled s ceste da bi koristili svoj mobilni telefon. telefon ili podesiti bilo koju kontrolu na centralnoj konzoli vozila.

Range Rover Evoque 21MY

20 vozača je bilo podijeljeno u dvije grupe od po 10. Jedna od grupa vozila je Range Rover Evoque opremljen ACC ili Adaptive Cruise Control (regulator brzine). Ovo, osim što vam omogućava da održite određenu brzinu, može istovremeno kontrolisati unaprijed podešenu udaljenost do vozila ispred. Druga grupa je vozila Volvo S90 sa Pilot Assist-om (već omogućava poluautonomnu vožnju), koji, osim što je opremljen ACC-om, dodaje i funkciju držanja vozila u centru na putu kojim se kreće, djelujući na upravljanje ako neophodno.

Znaci nepažnje vozača dosta su varirali od početka testiranja, kada su dobili vozila (male ili nikakve varijacije u odnosu na vožnju bez sistema), do kraja testa, već mjesec dana kasnije, kako su se bolje upoznali sa vozilima i njihovim sistemima pomoći u vožnji.

Razlike između ACC-a i ACC-a+održavanje na cesti

IIHS je krajem mjeseca registrovao mnogo veću vjerovatnoću da vozač izgubi fokus u činu vožnje (skidanje obje ruke sa volana, korištenje mobilnog telefona i sl.), bez obzira na ispitivanu grupu, ali bio bi u drugoj grupi, onoj od S90, koja omogućava poluautonomnu vožnju (nivo 2) – karakteristika prisutna u sve više modela – gdje bi se registrirao najveći utjecaj:

Nakon mjesec dana korištenja Pilot Assist-a, vjerovatno je da će vozač pokazivati znakove nepažnje dvostruko više nego na početku studije. U poređenju sa ručnom vožnjom (bez asistenata), imali su 12 puta veću vjerovatnoću da skinu obje ruke s volana nakon što su se navikli na način na koji funkcionira sistem održavanja trake.

Ian Reagan, viši istraživač, IIHS

Volvo V90 Cross Country

Vozači Evoque-a, koji su imali samo ACC na raspolaganju, ne samo da su ga često koristili, već su češće gledali u svoj mobilni telefon ili ga čak koristili nego kada su vozili ručno, što je trend koji je takođe značajno porastao tokom vremena. , bili su korišćeniji i udobniji sa sistemom. Fenomen koji se desio i kod S90 kada su njegovi vozači koristili samo ACC.

Pretplatite se na naše novine

Međutim, IIHS izvještava da sve veće poznavanje ACC-a nije rezultiralo češćim slanjem tekstualnih poruka ili drugim korištenjem mobilnog telefona, čime se ne povećava rizik od sudara koji već postoji kada to činimo. To je zato što su, kada se koristio samo ACC, bilo u jednoj ili drugoj grupi, šanse da se obje ruke skinu sa volana bile su iste kao i pri ručnoj vožnji, bez pomoćnika.

Kada tome dodamo i sposobnost vozila da deluje na upravljač, držeći nas na putu, ta mogućnost, da se obe ruke odvoje od volana, značajno se povećava. Takođe, prema ovoj studiji, IIHS izvještava da je dostupnost sistema poluautonomne vožnje na S90 značila da je samo četiri od 10 vozača koristilo samo ACC i to rijetko.

Postoje li sigurnosne prednosti u sistemima poluautonomne vožnje?

Ova studija, zajedno s ostalima kojih je IIHS svjestan, otkrivaju da djelovanje ACC-a, ili adaptivnog tempomata, može imati blagotvorne efekte na sigurnost koji mogu biti čak i veći od onih koje već demonstriraju sistemi upozorenja na prednji sudar s autonomnim kočenjem. hitan slučaj.

Međutim, podaci otkrivaju – i oni koji dolaze od osiguravača koji proizilaze iz analize izvještaja o nezgodama – da, kada tome dodamo mogućnost da vozilo zadrži svoju poziciju na saobraćajnoj traci kojom se kreće, izgleda da nema biti ista vrsta koristi za sigurnost na putu.

Nešto što se može vidjeti i u visoko publiciranim nesrećama u kojima su učestvovali Teslini modeli i njegov autopilot sistem. Uprkos svom nazivu (autopilot), on je takođe sistem poluautonomne vožnje nivoa 2, kao i svi ostali na tržištu i kao takav ne čini vozilo potpuno autonomnim.

Istražitelji nesreća identifikovali su nedostatak pažnje vozača kao jedan od glavnih faktora u svim istragama nesreća sa smrtnim ishodom koje su uključivale djelimično automatiziranu vožnju koje smo vidjeli.

Ian Reagan, viši istraživač na IIHS-u

Čitaj više