Dragi moj Citroën AX,
Pišem ti na kraju svih ovih godina, jer mi još uvijek nedostaješ. Zamijenio sam te, moj suputnik tolikih avantura, tolikih kilometara, za taj švedski kombi.
Pokušajte me razumjeti. Imao je klima uređaj, mišićaviji izgled i snažniji motor. Toliko si mi obećao da sam te na kraju zamijenio. Zapravo mi je ponudila stvari o kojima nisi ni sanjao da ćeš mi ponuditi. Priznajem da su ti prvi mjeseci ljeta bili fantastični, klima se jako promijenila, a snažniji motor ubrzao je moje kretanje.
Ne znam ni da li se još valjaš ili si našao "vječni počinak" u klaonici automobila.
Također, moj život se promijenio. Putovanja su postala duža, putovanja na sveučilište zamijenjena su odlaskom na posao, a potreba za prostorom se povećala. Ja sam se promijenio, a ti si i dalje isti. Trebalo mi je malo više stabilnosti (vaša leđa...) i spokoja (vaša zvučna izolacija...). Iz svih ovih razloga promijenio sam te. U mojoj garaži ima mjesta samo za jedan auto.
Problemi su počeli ubrzo nakon toga. Od tada, svaki put kad vidim Citroën AXE, pomislim na tebe i naše avanture. I tada su stvari počele ići po zlu. Pokušao sam u svom novom «švedskom» rekreirati zabavne trenutke koje sam proveo s tobom, ali to nije ista stvar.
Bio si grabulja, ona je jako kontrolirana. Kod vas sam bio na vlastitu odgovornost, kod nje uvijek imam intervenciju elektroničkih sustava. Imali ste čistu provodljivost, ona ima filtriranu provodljivost. Niste bili super sportski automobil — vaš motor nije isporučivao više od 50 KS. Ali predan način na koji ste se penjali u rotaciji po sporednim cestama kojima smo putovali u potrazi za tim zavojima (i to kakvim zavojima!), značio je da sam, u mojoj mašti, bio na nečem moćnijem.
Danas, kada je moj život stabiliziran, ponovno te tražim. Ali o vama ne znam ništa, nažalost više nikad nismo prešli "svjetionike" na cesti. Ne znam ni da li se još valjaš ili si našao "vječni počinak" u centru za klanje automobila — gušter, gušter, gušter!
Želim ti reći da te opet tražim. Želim znati kamo ideš, kako si bio... tko zna nemamo li još nekoliko tisuća kilometara da prijeđemo zajedno. Nadam se! U svakom slučaju, bio si i uvijek ćeš biti moj prvi auto.
Od vozača koji te ne zaboravlja,
William Costa
BILJEŠKA: Na istaknutoj fotografiji dvoje glumaca u ovoj romantičnoj priči o «četiri kotača» na dan kad su se rastali. Od tada više nikad nisam vidio svoju SJEKIRU. Prijatelj mi je rekao da ga je vidio u blizini Coruchea (Ribatejo). Također sam ošišala kosu.