Tridesete godine prošlog stoljeća bile su vrijeme u kojem su napredovale tehnološke inovacije. Svijet je doživljavao ogroman industrijski rast, a velike svjetske sile zabavljale su se mjereći snage, gotovo u obliku ratnih iskušenja kroz upadljive demonstracije tehničke i inventivne sposobnosti. Bilo je to vrijeme “Ja sam najbrži; Ja sam najmoćniji; Ja sam najduži, najteži i zato me se bolje bojite!”.
Groznica suparništva među nacijama na koju automobilska konkurencija nije imuna. Više od natjecanja između marki ili vozača, Formula 1, na primjer, bila je prije svega faza suparništva između zemalja. Očito, s Engleskom, Njemačkom i Italijom koje preuzimaju posebnu ulogu u tim "skitnicama".
No, kako konvencionalne staze nisu bile dovoljno velike za Ego(!) ovih supersila, njemački kancelar Adolf Hitler je 1937. odlučio sudjelovati u utrci za "Land Speed Record" ili rekord u brzini kopna. Natjecanje u kojem su Britanci i Amerikanci igrali jedan na drugoga.
Hitlerova podrška projektu
Upravo se na poziv Hansa Stucka, jednog od najuspješnijih automobilističkih trkača iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, Adolf Hitler, i sam gorljivi automobilski entuzijast, uvjerio u potrebu sudjelovanja u ovoj utrci. Držanje rekorda za najbrži udar na tlo bila je savršena propaganda za nacističku stranku. Ne zbog samog podviga, već zbog demonstracije tehnološke superiornosti koju bi postigli.
A Adolf Hitler to nije učinio za manje. Program je dodijelio dvostruko više novca koji je stavio na raspolaganje Mercedes-Benz i Auto-Union (kasnije Audi) F1 timovima.
Rođen je Mercedes-Benz T80
Projekt je tako krenuo 1937. odabirom Mercedesa kao robne marke, a s Ferdinandom Porscheom kao glavnim dizajnerom projekta. Timu bi se također pridružio stručnjak za zrakoplove i aerodinamiku, ing. Josef Mikci, odgovoran za dizajn aerodinamike automobila.
Ferdinand Porsche je započeo zamišljajući najveću brzinu od 550 km/h, da bi ubrzo nakon toga podigao letvicu na 600 km/h. No kako je tehnološki napredak u to vrijeme bio gotovo svakodnevni, ne čudi da je sredinom 1939., pred kraj projekta, ciljna brzina bila je još veća: vrtoglavih 750 km/h!
Za postizanje takve... astronomske brzine(!) bio je neophodan motor dovoljno snage da se suprotstavi smjeru rotacije Svemira. I tako je bilo, ili skoro...
Trebamo konje, puno konja...
Najbliže što je tome bilo u to vrijeme bio je pogonski motor Daimler-Benz DB 603 V12 obrnuti, izveden iz motora zrakoplova DB 601, koji je pokretao, između ostalih, modele Messerschmitt Bf 109 i Me 109 — jedan od najsmrtonosnijih zrakoplova strašne zračne eskadrile Luftwaffea (eskadrile koja je bila odgovorna za patroliranje njemačkim granicama ). Barem jedan motor... divovski!
Brojke govore same za sebe: 44 500 cm3, suha težina 910 kg, i najveća snaga od 2830 KS pri 2800 o/min! No u izračunima Ferdinanda Porschea 2830 KS snage još uvijek nije bilo dovoljno za postizanje 750 km/h. I tako se cijeli njegov tehnički tim posvetio pokušaju izvlačenja još malog "soka" iz tog mehaničara. I činili su to sve dok nisu uspjeli doći do moći koju su smatrali dovoljnom: 3000 KS!
Da bi dale zaklon svoj toj snazi bile su dvije pogonske osovine i jedna usmjerena osovina. U svom konačnom obliku tzv Mercedes-Benz T80 bio je dugačak više od 8 m i težio je lijepih 2,7 t!
Početak rata, kraj T80
Nažalost, u kobnom mjesecu rujnu 1939. Nijemci su napali Poljsku i počeo je Drugi svjetski rat. To je rezultiralo otkazivanjem svih zakazanih moto sportskih aktivnosti u Europi, a time i Mercedes-Benz T80 nikada nije upoznao slatki okus brzine. Ovdje su završile njemačke težnje da obore kopneni brzinski rekord. Ali to bi bio tek prvi od mnogih poraza, zar ne?
No sudbina bi se pokazala još mračnijom za ovo čudovište sa šest kotača. Tijekom rata motor je uklonjen, a šasija je prebačena u austrijsku Korušku. Preživjevši rat, jadni T80 prebačen je u Mercedes-Benz Auto Museum u Stuttgartu, gdje se još uvijek može vidjeti, tužan i izblijedjel bez svog monstruoznog motora.
Tijekom godina, mnogi pobornici njemačke marke tražili su od te marke da vrati Mercedes-Benz T80 u originalne specifikacije i tako otkloni sve sumnje u njegove stvarne mogućnosti. Da li bi dostigao 750 km/h?
No do danas nas brend još uvijek nije zadovoljio. I tako, amputirac, ostaje onaj koji će na kraju biti najbrži Mercedes svih vremena, ali koji to nikad nije stigao. Hoće li biti najbrži ikad? Ne znamo… Rat je rat!
